Jelar ponor nalazi se uz jugozapadni rub Štikadskog polja, oko 500m istočno od zaseoka Gudura, na nadmorskoj visini od 547 m. Voda iz rijeke Ričice nekoć se povremeno ulijevala kroz njegov ulaz dok se danas prikuplja u akumulacijsko jezero Štikada. Za vrlo visokih vodostaja koji prijete prelijevanjem preko brane, voda iz jezera se kroz evakuacijsku ustavu pušta u staro korito Jelar ponora. O silini i količini vode koja tada protječe ponorom najbolje svjedoči nekoliko željezničkih pragova, bačvi i drugih predmeta koji se mogu naći i u najvišim dijelovima objekta.
U nizu istraživanja od 1974. do 1983. godine, speleološke ekipe Geološkog zavoda iz Zagreba i članova SOŽ-a istražen je i topografski snimljen ulazni dio (Božičević, Kuhta) i fosilni uzvodni kanal u ukupnoj tlocrtnoj duljini od 174m. Na dnu pod samim ulazom uočen je pritiskom vode nabijen razni materijal koji je umanjio propusnu moć ponora. Nakon neuspješnog miniranja pristupilo se čišćenju i uređenju ulaznog dijela sa zaštitnom rešetkom koja je trebala spriječiti ponovno začepljenje. Po probijanju čepa, speleolog Jadranko Ostojić – Makina prošao je 150 m novog kanala i najavio veliku perspektivu daljnjih istraživanja.
90-tih godina prošlog stoljeća, nakon Domovinskog rata, speleolozi SO Dubovac iz Karlovca su u više navrata istražili veći dio ponora, no nacrt objekta nikad nije objavljen.
Jedan od učesnika tog istraživanja, speleolog Dinko Novosel, još od vremena uspostave moderne speleološke scene u Šibeniku stalno nas nagovara da odemo u ponor. Hrvoje Cvitanović - Cvite dodatno je potaknuo našu maštu iznijevši podatak da Jelar ima tlocrtnu duljinu od 990 m.
Potaknuti rekorderstvom i nezdravim ambicijama, zaključismo da bi bilo baš lijepo testirati ovaj podatak i ove godine ugurati i treći objekt dulji od 1000 m na popis najduljih objekata Hrvatske.
Sa tek 174 m tlocrtne (181 m stvarne) duljine što ih je Kuhta zabilježio u svom diplomskom radu krenuli smo gotovo ispočetka. Srećom, zaštitna rešetka na ulazu i dobra navika lokalnog stanovništva da se ne rješava viškova po jamama osigurala je da dosadašnja dva ulaska budu pravo zadovoljstvo.
U prvome 23.lipnja su Aida i Teo Barišić nacrtali slijedećih 186 m. Kanal bez blata i freatske sige u većem dijelu objekta izazvale su naše ushićenje.
Jaki dojmovi doveli su nas na ulaz već nakon 14 dana. Peteročlana ekipa: Mario Blatančić, Zlatan Trokić, Joso Gracin, Luka Dubravica i Teo Barišić su topografski snimili 747 m kanala čime je ponor dosegao 1091 m duljine.
Špiljski prostor je izvanredno različit; od prekrasnog dolaznog kanala kojim i u ova sušna vremena teče znatna količina vode, zadnje nizvodne dvorane sa 16 m dugim dubokim jezerom, preljevnog kanala ispunjenog svijetlim freatskim sigama do visokih meandara kojima po dnu preko šljunka teče vodeni tok i u kojima treba tražiti mogućnost daljeg napredovanja. Splet kanala se pokazao izuzetno zapetljanim, teškim za prolazak i topografsko snimanje. U uvjetima povećane aktivnosti vodenog toka što su uvjeti koji vjerojatno vladaju većinom godine, otežan je, a možda i onemogućen prolazak kroz veliki dio objekta. Najniža točka se prema našim izmjerama nalazi na -44 m od jamskog ulaza u ponor podno zaštitne rešetke.
Na koncu zadovoljstvo. U svega dva ulaska postigli smo zacrtano i imamo dobar pouzdan nacrt koji će biti pravi temelj za buduća istraživanja i buditi želju za posjetom, a Jelar ponor će dobiti svoje zasluženo mjesto na popisu najduljih špilja u Hrvatskoj. Za Jelar su se od nedavno zainteresirali i biospeleolozi. Od nekadašnjeg razmišljanja o povremenoj hidrološkoj funkciji ovog objekta danas znamo da se radi o protočnom objektu sa stalnim tokom i najzanimljivije pitanje je njegovo porijeklo. Da li se radi o gubicima na akumulacijskoj brani i da li se taj gubitak povećava s vremenom.
Sigurni smo da će se u budućnosti još dosta pisati o njemu.
11.07.2012, 21:03
Teo Barišić
