Nije mi lako pisati o druženju 104 planinara i 11 speleologa u Rogoznici povodom rođendana naše male podružnice. Već četvrti rođendan, naveliko smo prohodali, brbljavi smo, zaigrani, tu i tamo grnitavi ali i veseli. Nije lako pisati jer imam osjećaj kad se nešto prenese na papir da se usporedno i s tim spremi negdi u memoriju u glavi, a lipo je prisjećati se te subote. Naša mala grupa od prosječno četvero ljudi koji smo radili na pripremi druženja, nismo ni sanjali šta nas čeka. Već smo bili posustali, teret se nagomila na naša leđa, ali nismo ni sanjali koja nagrada nas čeka.
I tako, ove godine poprilično kasno, naš Eugen se da u istragu, prikupija informacije, potražija lokacije i drž nedaj opet imamo šest objekata. Teo je provjerija, objekti nisu u katastru, idemo ih nacrtati. Triba napomeniti da se tu vjerojatno 2011 skita i Tonči Rađa jer uz par jama na rogozničkom području još se vidi markerom napisano SDŠ 11. Paralelno s traganjem za objektima, radimo i na pješačkoj stazi za Lenik, trasiramo, čistimo, markiramo, vrtimo se u krug i tako dalje...
U subotu sam doša u kafić malo ranije da na miru popijem kavu, ali tu su me dočekali već naši poznati članovi iz PR odjela, Sanja, Anka i Anka. Iz minute u minutu kafić sve puniji a meni osmijeh na licu sve širi. Već vidim da nas ima više od očekivanog i to je lipoo. Nešto iza 10 sati svi špiljari na broju, nas jedanajst krećemo prema početnoj točki odakle planinari kreću kako bi reducirali automobile, podilili timove i opremu. A na parkingu hrpetina ljudi, slušaju Juliju i polako polaze u brdo. Mi se dilimo u tri tima, svaki tim u svoje auto i svojim putem. Marica, Bilić i Hrvoje na Dvornicu, njihove jame su Hajdučka jama i jama u Salića kosa. Aida, Jelena Kontroverzna i Teo idu za nama do Sapina Doca pa dalje svojim putem prema Pišćetu i do Butine špilje i Culetinke. Ana od Zadra, Sanja, Jure i ja nastavljamo prema Koteljima u Kapitanovu jamu pa nakon toga bi tribali u Marinu. Teov trojac prvo ulazi u špilju koja ih nije dočekala gostoljubivo. Njih dvoje nisu se svidili nikako domaćim buvama koje tamo obitavaju. Njihov ulazak na njihov teritorij nije proša lišo. Imeperij buva uzvraća udarac. Aida je mudro odšetala u razgledavanje krša i izbjegla rat. Nakon tog spuštaju se u Culetinku, jamicu od 12m. Dvorančinski trojac je prvo krenija u jamu u Kosama. Pokazalo se to kao velik zalogaj iako skroman ulaz nije odavao što se nalazi ispod. Zato tamo nisam tija Juru ni slati 😉 .
Do štampanja ovog teksta, duljina još nije poznata, ali ekipa uvjerava da ima preko sto metara kanala, ima i penj koji nisu načeli, nažalost ima i puno smeća. Ekipa je osjetila da im nestaje kisika, da otežano dišu pa su odlučili ostaviti ostatak za neko drugo vrijeme. S obzirom da se jama nalazi odma uz guvno u centru sela, vjerojatno služi kao spremnik septičkih jama, kontejner za smeće i ko zna šta još. Hajdučku nisu stigli posjetiti pa smo je ja i Bilić nacrtali tjedan iza. Da da, nacrtali! Moja ekipa je išla prvo u Kapitanovu jamu koja se nalazi 50ak metara od Bicufinjače koju smo posjetili prošlu godinu. Ja opremih, Jure nacrtah, Ana razgledah a Sanja je čuvala stražu. Ukrašena jamica zvonolikog oblika, stvarno lipo. Po izlasku Sanja nas obavještavama da je jedna planinarka pala pa je moramo s autom odvesti na hitnu. Transport se odužio pa jednostavno nismo stigli u Marinu, nego smo odlučili dočekati naše planinare kojih je bilo preko stotinu, u vatrogasnom domu.
Nakon savršenog fažola (reka je Mošo da mu je najbolji koji je poija u životu), DJ Afrika nas je sve podiga plesnim hitovima, zaveo svjetlima i omamio dimnim efektima. Scene koje će nam dugo biti urezane u pamćenju. Dogodine nas čeka težak posa. Trebat će ovo nadmašiti. Vidimo se 2021.!
20.01.2020, 09:07
Mario Gverić Foto: Antonija Viljac, Marica Berić i Aida Barišić
