+385 98 167 7859   •     hpk.sveti.mihovil@hps.hr

Jama Duša – novo značajno postignuće Mihovilovih speleologa


  03.05.2021, 08:51   •     Tekst: Teo Barišić Foto: Đenis Barnjak i Aida Barišić

 

„Zašto tebe da nosim po Duši? “ Duša je dugačka 1.225 m i duboka 301 m dok je na tri mjesta udaljenost do Jamskog sustava Crnopac procijenjena na 45 m.

 

 

Da su Mihovilci prije gotovo 18 godina pronašli ulaz u jamu Kitu Gaćešinu i da je od tada sve skupa naraslo na nestvarnih 53,6 kilometara podzemnog labirinta sad već znaju svi. Da bi duljina bila tolika hrvatski speleolozi su tragali za drugim ulazima pa su tako SOŽ-ovci pronašli još 4 ( Muda Labudova, Draženova puhaljka, Adela i Oaza) kroz koje su se polako vremenom istražilo više od 10 km koji su postali dio grandioznog Jamskog sustava Crnopac. Potraga za novim ulazima traje i danas, a traga se i za nastavcima kanala u već znanim jamama.

Svega 60-tak metara iznad i 180m daleko od ulaza u Kitu Gaćešinu, drnišanin Mile Močić iz PD Promina je 2010-te godine pregledavajući teren našao poveći okomiti ulaz dimenzija 3x10m sa zanimljivim prirodnim kamenim mostom. Već u rujnu su u veliku 20x45m pedesetak metara visoku dvoranu po ulazom spustili Mile Močić, Goran Rnjak – Vjetar, tadašnji pročelnik SO Sv. Mihovil  i Antonija Mihaljević.  Pregledali su jamu dalje do dna na 130m, a da je nisu topografski snimili jer su zaključili da se radi o zahtjevnom procesu. Krajem studenog je Vjetar poveo mješovitu ekipu iz raznih društava; Domagoj Tomašković, Tamara Mihoci, Andrej Turina (SKS), Krešimir Prskalo, T.Marčić (SOL). Istina je da im cilj nije bilo istraživanje jame Duše već su trebali ići u jamu Munižabu, ali ih je snježno nevrijeme natjeralo na probijanje ceste kroz snježne nanose pri čemu su izgubili puno vremena i zaputili se u bližu jamu. Tom prilikom je napravljen i prvi nacrt jame duljine 317 i dubine 130m, a speleolozi su i prespavali na pjeskovitoj zaravni na 80-tak metara dubine. Prava perspektiva je uočena na dnu jame ali u uskoj pukotini širine 15cm , duljine više od 1m uz značajno strujanje zraka. Duša je ime dobila po speleologu Željku Vukušiću koga se u šali oslovljavalo sa „Dušo moja“.

Duša je tako čekala punih sedam godina kad su šibenski gorski spašavatelji bili organizatori Osnovnog tečaja speleospašavanja HGSS i jamu prepoznali kao zgodan poligon u tijeku obuke. U rujnu 2017-te su tako spašavatelji prenosili „unesrećenu“ Jelenu Mijić pjevajući joj usput „Zašto tebe da nosim po Duši? “.  U buljuku spašavatelja koji čekaju u redu na izlaz splitski speleolog Marin Glušević čije fotke često nalazimo u Helopu je okinuo jednu fotku prema ulazu i šireći prstima po ekranu prepoznao tamni ulaz u novi prostor. Na mjestu odakle je započinjao transport je primijećen i visoki uzlazni kamin koji bi se moglo tehnički penjati.  Jama je opet raspremljena i počekala još koju godinu.

U rujnu 2020.-te je tečaj speleospašavanja vodio Krešimir Prskalo koji je u jami bio još 2010-te, a Jelena koju smo nosali po jami je postala njegova zakonita. Ovaj put su jamu za tečaj opremali Jure Šarić i Teo Barišić te usput prenoćili na starom bivku. Jure je tehnički popeo do tamnog otvora i tu je u visini stropa dvorane pronađen lijepo zasigani kutak sa prirodnim kamenim mostom. Drugi dan se započelo sa otkopavanjem kamenih blokova na dnu sve dok se to moglo raditi samo rukama. Ubrzo je kroz Dušu prošao još jedan tečaj HGSS-a i jama se ponovo raspremila.

Već u prosincu u jamu se ponovo spuštaju mihovilovi speleolozi A. Viljac, J. Gracin i T. Barišić opremivši je klupskom opremom. Tehnički se penje prvih 20m suhog kamina i topografski snima 25m kanala između 1. i 2. poda. (I-pod). Tri dana kasnije J. Šarić i velebitovi speleolozi M. Rakovac i M. Capan penju slijedećih 17m i pronalaze manji povratni kanal.

Pandemija je nekom donijela cijelu hrpetinu posla i radne subote pa T. i A. Barišić koriste zadnju  nedjelju u veljači 2021. za širenje pukotine na dnu nešto jačim sredstvima. Uska pukotina na dnu izgleda još gore jer su u nju upali komadi odlomljenog kamenja pa više ne prolazi ništa u širi prostor.  

14 dana kasnije ponovo su jami L. Grubelić, A. Mijić, A. Viljac, A. & T. Barišić i dok Ana topografski snima penj i mali kanal u suhome kaminu u sjevernom boku suženja jedan veći kamen nakon širenja prolazi u širi prostor u dubinu. Veliki kameni blok se prvo vezuje trakama, usitnjava i dio po dio ubacuje u vertikalu. Ponovo se vraća optimizam i postaje očito da bi se moglo proći dalje.

Slijedeće nedjelje nakon pola dana proširivanja konačno Ana prva prolazi dublje, a za njom i Aida i Teo. Spuštaju se do 155m dubine i to je mjesto koje je svega 45m udaljeno od kraja Blankinog kanala u Jamskom sustavu Crnopac. Probijeni prolaz u čast nevjerojatnog prolaza Dinama preko Tottenhama dobiva naziv Dinamov prolaz. Desetak metara ispod njega speleolozi ulaze u prostrani široki kanal sa više uskih pukotina u južnom boku. Duša osim povećane dubine hvata i gotovo pola kilometra duljine.

Desetine ulazaka u Jamski sustav Crnopac  tijekom proteklih godina obilježila su dugotrajna tehnička penjanja i prolazak kroz blatom oblijepljene kanale tako da je pronalazak velikog, prostranog suhog kanala izazvao silno uzbuđenje i želju za ponovnim ulaskom.

Srećom po istraživanje ove godine nije održana speleološka škola pa se za 7 dana brzo pronašlo novo vrijeme za ulazak. U Jamu u subotnje jutro ulaze Jure, Ana, Aida i Teo. Nabrijani konačno ugodnim istraživanjem i skupljanjem metara dijele se dvije ekipe pa Aida i Teo topografski snimaju od zadnje točke pod prolazom kroz 12-tak metara širok i desetak metara visok kanal (Dušmanski) koji vodi prema istoku no vrlo brzo, nakon 150m skreće prema jugu. Na lomu prema sjeveru se nalazi gotovo stotinjak metara lakše prolaznog užeg kanala (Baby Yoda) a na jugu se otvara 15-tak metara duboka dvorana (Galeria Miriam) u kojoj Jure tehnički penje dva kamina s nešto slabijom perspektivom za dalje napredovanje. Speleolozi se vraćaju u vertikalu pod Dinamovim prolazom i tu uređuju bivak koji se, iako je pokraj jezera s vodom, nalazi u prilično tamnom humusnom blatu koje traži pažnju pri kretanju. U nedjeljno jutro speleolozi ulaze u prvu pukotinu u južnom boku i te se spuštaju ponovo 25 metara i pronalaze novi veliki kanal koji se nastavlja 50-tak metara dugačkom kosinom. Ostaju bez opreme i do 18,00 sati izlaze na površinu i zasluženi obrok u Benkovcu.

Speleolozi su osim spajanja sa obližnjim Jamskim sustavom Crnopac potajice priželjkivali da jama prijeđe duljinu od 1 km  i postane 5. speleološki objekt kojeg su mihovilovi speleolozi uspjeli dovesti na ovu listu i to im se ovaj put ostvarilo. Sa 539m nove duljine jama je sa novom duljinom od 1019m ušla na ovaj popis.

Na slijedeći ulazak se nije čekalo dugo. Ovaj put je Aidi, Ani, Teu i Juri društvo činila Đenis Barnjak – Jenny iz gospičkog „Željezničara“, poznati hrvatski speleoronilac. Ona i Jure su pokušali sa osobnim kombi vozilom doći do Duše ali ih je priječila velika količina snijega i leda za makadamu, tako da su se vratili prema Gospiću i drugo jutro se lopatanjem, lancima i sjekirom probili do okretaljke pod ulazom u Kita Gaćešina, ušli u jamu i opremili prostranu kosinu do nekih -220m u jami gdje im je ponestalo opreme. Novu užad i sidrišta je kroz popodne donio ostatak ekipe iz Šibenika, a onda je uslijedio postupak izrade novog bivka u sušem, ugodnijem Dušmanskom kanalu. U nedjeljno jutro su svi krenuli na dno kosine, i kroz 25 – metarsku  vertikalu upali u ogromnu oblu dvoranu oblika amfiteatra površine 40 x 65m, visine 40m (Karlove dveri). Dvorana je prekrivena ogromnim kamenim blokovima uz upitnu mogućnost napredovanja. Kućna računica je pokazala da su speleolozi stigli na – 301m dubine i da se velika dvorana nalazi 50-tak metara istočno i iznad dijela Šibenskog kanala (Rampa kamin) pored ogromnog prostora u kojem je baš Marin Glušević aktivirao dječje baklje za osvjetljavanje ogromnog prostora da bi dobio vrhunsku fotografiju tog dijela sustava. Ostavši ponovo bez opreme, speleolozi su do 18:00 sati ponovo izašli iz jame i zaputili se svojim domovima. Iznenadni travanjski snijeg je u međuvremenu splasnuo tako da problema sa njime nije bilo.

Duša je dugačka 1225m i duboka 301m dok je na tri mjesta udaljenost do Jamskog sustava Crnopac procijenjena na 45m. Naravno, jedva se čeka ići ponovo. yes

 

 
0
KOMENTARI:


 


HPK Sv. Mihovil, Šibenik   •   Bana Josipa Jelačića 28, 22000 Šibenik   •   OIB: 91280208813   •   IBAN: HR3623900011199001673 Hrvatska poštanska banka d.d.   •   TEL: +385 98 167 7859   •   E-mail: hpk.sveti.mihovil@hps.hr

Izrada i dizajn: MEDIAN kreativna rješenja