Izlet kanjonom Čikole 03.06.2012.

Izlet kanjonom Čikole 03.06.2012.

Sve je izgledalo poput jednog običnog planinarskog izleta.

Dana 3. lipnja vesela družina (Leon, Alen, Kata, Dragan, Edi, Renato, Anka, Vinka, Kiki, Diana, Emil, Tatjana,Tomo,Marijana…………….. i ja)  starih i mladih novopečenih planinara s vođom puta Jokom i praćeni iskusnim članovima GSS –a krenuli su u avanturu zvanu Čikola. Krenuli smo kao i obično u ranim jutarnjim satima s bazena u Crnici. Vozeći lagano i poštujući sva prometna pravila stigli smo u poznati seoski kafić u Brnjici gdje se popila kava krmeljuša i ostali energetski napitci. Nakon kratke stanke svi budni i veseli krećemo na početak turneje. Automobile smo ostavili kraj balotane (kombi je ostao ispod mosta na kraju puta) i počinje naše spuštanje prema Čikoli.

Prvih sat vremena proveli smo u ugodnoj šetnji, neki diveći se ljepoti prirode i krajolika, a neki ljepoti svojih patika. Tako već natopljenim znojem veselo smo promatrali razne životinje poput kornjače, bjelouške, punoglavaca i žaba kako zajedno žive u bratstvu i jedinstvu. Također putem smo uočili razno ljekovito bilje i trave (ponešto se pričalo i načinima pripreme). Sve je izgledalo poput jednog običnog planinarskog izleta. Sve do prve prepreke. Odjednom se pred nama stvorila ogroman količina vode koja se morala preplivati. Uzalud su mnogi kombinirali razne tehnike kako zaobići tu vodu (jer nisu pažljivo slušali na sastanku u četvrtak). Tada je Joka najavio da osim ove nas očekuje još dva plivanja i jedno spuštanje konopom. Šok i nevjerica zavladala je među planinarima, ali su ih uspješno utješili stariji iskusniji planinari da nema mjesta panici i da ulazimo u vodu. Spremili smo ruksake u vreće za vino (rekli na sastanku da su te najbolje) i svi smo uskočili u vodu. Nekima je ovo bilo prvo kupanje ove sezone.

Nakon početnog šoka zavladalo je opće ludilo popraćeno svim onim radostima vezanim za vodu. Bilo je tu čak i imitacija Pipi reklame u izvedbi Anke D. (njena verzija je puno bolja). Tako mokri nastavili smo hrabro dalje nizvodno. Željno smo očekivali sljedeću vodu jer smo se putem već bili osušili i bilo je potrebno osvježenje u obliku bare. Nakon što smo svladali sljedeću oveću količinu vode uslijedilo je spuštanje konopom prije ručka. Hrabro smo stavili pojaseve za spuštanje dok su nas iskusni GSS-ovci pridržavali i slikavali prilikom tih „vratolomija“. Svi živi i zdravi i u jednom komadu, malo mokri navalili smo na jelo i piće. Napunjenih baterija planinarsko stado je opet u akciji. Mladi netom diplomirani planinari stali su tako na čelo kolone. Nakon 200- tinjak metara ušli su ponovno u vodu koja je zaostala u kanjonu. Plivajući i koprcajući probijali smo se kroz zavojite putove koje je udubila rijeka Čikola. Spašavali smo tako i ruksake koji su upali na ne tako dostupna mjesta. Tako je Renato morao čak i roniti da spasi ruksak (jer je to bio njegov ruksak), a ostali planinari su ga bodrili na obližnjoj stijeni. Polako nam je postajalo sve hladnije jer smo bili u kanjonu zaklonjeni od Sunca. Žurno smo preskakivali kamenje među kojima je bilo zaostalo vode da bi uhvatili ono malo Sunčevog sjaja. Kad ono korak do cilja (do prvih zraka Sunca) ispred nas stvorila se veeeelika rupa.

Nema  dalje. Nismo ni  pokušali kombinirati nikakve tehnike preskakivanja. Za ovo su nam trebali iskusni i uvježbani GSS –ovci. Svi okupljeni u malom kanjonu (teški stiskavac) pažljivo smo slušali kakve tehnike prelaska su iskombinirali GSS-ovci. Većina planinara po prvi put su čuli za neke čvorove koji su se koristili u ovoj akciji. Gledali smo ih sa strahopoštovanjem i divljenjem. Čekajući tako da oni osiguraju teritorij ostatak je kratio vrijeme čavrljajući, ležeći i drijemajući po stijenama. Neki su proučavali razvojni ciklus iz punoglavaca u žabu i načine parenja žaba. Kad smo pomislili da ćemo već prenoćiti tamo nešto se pomaklo. Pokrenuo se „lift“ za silazak. Tako smo jedan po jedan sa pojasevima krenuli u nepoznato. Prešli smo tu veeeliku rupu gdje nas je dočekao Joka. Nakon toga morali smo se spustiti konopom kroz još jednu rupu. Većina planinara nije znala što ih čeka na kraju. Kad ono još jedna voda. Bačeni s konopa (većina sa nezaštićenim ruksacima na leđima)  morali smo preplivati tu zadnju prepreku. Jedini tračak nade i spas u bespućima te vode bile su Tatjana i Diana koje su nas čekale i izvlačile na drugom kraju. Nakon što su svi planinari uspješno spušteni uslijedilo je masovno svlačenje. Bilo je tu svega: rozih mudanata i čipkastih grudnjaka, do velikih mudantina i čarapa razbacanih i ostavljenih da se suše po stijenama. Nema smisla prepričavat.

Sunce je polako počelo gubiti svoj sjaj i morali smo ubrzano krenuti do auta. Sanjajući suhu robu nismo ni slutili što nas čeka ispred. Pred sam kraj tik do cilja još jedna provalija i neplanirano spuštanje. Iskusni GSS –ovci odmah su počeli s osiguranjem prolaska za što sigurniji silazak. Ovaj put planinari su odlučili se spustiti bez pomoći konopa. Probijali su se kroz pukotine, pomagali svojim prijateljima, surađivali kao jedno da svi pređu neozlijeđeno. Nakon ovog zavladao je sveopći ponos. Nije bilo mjesta odmoru morali smo prije mraka stići do kombija koje smo ostavili ispod mosta. Dolaskom do cilja presvukli smo se, nešto pojeli, te sretni, spretni, živi i zdravi (poderanih nogu) krenuli na zasluženo osvježenje u poznati lokal u Brnjici. Nakon toga pozdravili smo ekipu i otišli svi zadovoljni svojim kućama u nove radne i planinarske pobjede.


  06.06.2012, 10:00

  Antonia Petković

 

FOTOGALERIJA

Crna Gora 2017

  26 fotografija

 

FOTOGALERIJA

KG DP 33.480 m

  39 fotografija