Đita po Dinari

Šest Mihovilaca u điru, vepar i ostale zgode.

Stigla je subota, opet Rupe, jeeeeeee. Nas šest je krenilo sa bazena, a di drugo nego najprije  u Lone (Vrlika) na kavu kod „vesele tete“. Počeli smo penjati oko 8,30 i najprije primijetili da su markacije nažalost opet uništene, ovaj put novom tehnikom premazivanja zelenom bojom. U jednom trenu čuje se žestoka pucnjava, lovci su u akciji i to prilično bezobrazni lovci jer dok smo mi samo šetali i razgovarali nekoliko puta su nam doviknuli da ne galamimo jer „samo galamite i ser……ode“ kako oni kažu. 

Malo visočije smo naišli opet na dva lovca, puno bolje raspoložena od onih na početku (ovi su imali ulovljena dva vepra, pa valjda zato), tako da je naša Anka (a ko drugi) odmah krenila u priču i tako smo saznali da su iz Sinja i da niže u kotlini imaju dva vepra, pa se usput stvorila i lovačko planinarska suradnja, Branko, Bećo i Anka su dali ruku  u izvlačenju vepra. Ostali su nam dužni veprov „batak“, ali to ćemo riješiti drugom zgodom hehe.

Laganim tempom smo nastavili dalje, po putu nam se pridružio i Boris Gavrić iz Dinarida  koji je nosio novu tablu za postaviti na sklonište. Na Rupama nas je čekao Mošo koji se dan ranije sam uputio prema Ćorinom Lacmenu. Kako u skloništu nije bilo dovoljno drva, a voda u cisterni je zamrzla, dio nas je ostao cijepati drva i topiti snijeg da bi imali vode, a ostatak se penjao. Branko do Lišanjskog, a Tina i Anka do Klečara. Večer tradicionalno proveli na makrobiotičkoj prehrani i mineralnoj vodi hehe.

Sutra je osvanuo savršen dan, sunčano i toplo bez imalo vjetra i krenili smo put Đilitana. Nakon dijela puta dio ekipe se odvojio, pa su Mošo i Bećo krenili prema Lišanjskom, a mi ostali zaključili da smo predobro, ali predugo spavali, da nećemo imati dovoljno vrimena za doći do Đilitana, vratiti se, očistiti sklonište i spustiti se prije mraka, pa smo odlučili skratiti i napraviti đir do vrha Gola glavica 1677 m /nm na kojem, zaključili smo, nitko nikad nije bio.

Snijega na sve strane, u početku savršen za hodanje samo u gojzama, kasnije smo došli do dijelova di je ipak bilo pametnije staviti dereze i nastaviti sigurnije. Na vrhu lagano marendali,  obavili „fotosešn“  sa svim okolnim vrhovima u pozadini i mahali Moši i Beći na Lišanjskom. Srića je samo šta Anka nije krenila prema Lišanjskom jer bi se sigurno naoblačilo, s obzirom da je do sad gori bila šest puta i nikad ništa nije uspila viditi s vrha šta od oblaka šta od magle.

Prohodali smo taj dan nekih osam sati i spustili se zadovoljni u sumrak. I na kraju kad pitaju koja? Dinara!!!


  01.02.2018, 11:10

  Milena Božikov

 

FOTOGALERIJA

Crna Gora 2017

  26 fotografija

 

FOTOGALERIJA

KG DP 33.480 m

  39 fotografija