Feratom na Šibenik - 21.12.2014.

Feratom na Šibenik - 21.12.2014.

17 mihovilaca via ferata do Šibenika

Evo nas opet,licem u lice sa kršnim divom Biokovom.Nismo se vidjeli od ljeta i bilo je već vrijeme da se opet zagrlimo. Danas ćemo kroz kamena njedra, feratom pa na Mali Šibenik (1388 m/nv).

Izlazimo iz tunela Sv. Ilija i pogledom tražimo neki znak,orijentir, neku točku koja bi nam dala naslutiti našu današnju stazu. Negdje je tu nad nama promatra nas i svojom ljepotom vabi,a mi joj pomalo nesigurni dolazimo u susret. Čitali smo,gledali slike,kontaktirali kolege i sve je govorilo da je ferata atraktivna i zahtjevna. Nekolicina ima nekog iskustva sa penjanjem,osiguravanjem i rukovanjem opremom za ovakve ture pa ćemo se međusobno nadopunjavati i paziti. Klupski duh je pušten iz boce.

U  Velikom Brdu zaseoku Baškovići gdje ostavljamo aute i gdje nas bura šiba i baca 27 nas je. Krećemo dobro markiranom stazom do Miletinog bora gdje smo za 45 minuta i gdje se dijelimo na dvije skupine. Nas 17 odlučuje se na feratu,a 10 kolega će se Skalinama preko Borovca ispenjati na Veliki Šibenik(1457m/nv) pa se možda sretnemo jer naš je plan da se tim putem spustimo. Pozdravljamo se i oni odlaze ravno u planinu,a mi lijevo makadamskim putem prema Bastu. Nakon 15ak minuta okupani zubatim suncem ukazuju se naša stijena,kuloar kojim treba proći i Mali Šibenik. Za još 15ak minuta s desne strane puta je lokva i kameni čunjići koji će nas odvesti do ferate. Prolazimo borovom šumom i penjemo se strmom stazom na kojoj nailazimo na nesigurne odrone kamenja,sipare, kamene blokove odvaljene od stijene nad nama preko kojih prolazimo vrlo oprezno. Sve se više podvlačimo pod stijenu a prizori pred nama i oko nas sve su suroviji. Teren izbrazdan i ispran vodom i rijetka stabla i žbunje  koji rastu na strmim rubovima provalija kao kavi čuvari planine ,stražare da joj tko ne bi naudio. I konačno došli smo u podnožje ferate na mali plato gdje počinjemo sa pripremama za uspon te se malo krijepimo i odmaramo. Navlačimo i izrađujemo pojaseve,na njih kačimo osiguranja tj. pupčanu traku,stavljamo kacige,međusobno provjeravamo dali je sve vezano kako treba te se dijelimo u manje grupe i krećemo.

Ulazak u stijenu je okomit i zahtjeva upotrebu ruku pa pomalo sve slici sportskom penjanju. Kako nas je 17 polako se napreduje jer se čeka da kolega ispred prođe sidrište kako bi slijedeći mogao krenuti. To daje prostora za razgledavanje okolice,monumentalne stijene nasuprot nas i Makarskog primorja na kojem  bura izvodi svoj ples dižući more u prašinu i vrtložeći ga na suncu. Usjekom  odzvanja „može!!“ i „dobro!!“ to kolege jedni drugima sugeriraju kad da krenu. Djelujemo prilično skladno i disciplinirano. Pod nama je provalija od dvjestotinjak metara s obje strane, a staza kojom penjemo jedva metar što u isto vrijeme djeluje veličanstveno i nelagodno. Razmišljam kako je bilo postavljati feratu, tržiti prolaz, osiguran visjeti nad provalijom radeći sa bušilicom, rastezati i pričvršćivati sajlu. Sve pohvale!!!!  

Uskoro dolazimo,pokazat će se do najtežeg detalja. Ferata vodi pločom ispod bora koji strši nad provalijom,a kako nema skoro nikakvih oprimaka, a dobiva se osjećaj da vas izbacuje van treba uložiti veliki napor rukama da se prođe. Onima koji su malo nižeg rasta ovdje je puno teže jer se trebaju dobro rastegnuti. Nakon toga slijede ljestve koje prolazimo s lakoćom i uskoro ferata prestaje. Na maloj zaravni se okupljamo i divimo sjajnom pogledu,malo krijepimo,obavezno fotografiramo i osmotrivši još jednom velebni bezdan iz kojeg smo izašli nastavljamo dalje prema Malom Šibeniku. Na vrhu nas opet šiba bura ali se zadržavamo jer dah nam oduzima pogled na Sv Iliju, Šćirovac, Omišku Dinaru i Mosor na jednu stranu i Brač,Hvar,Vis,Pelješac na drugu. Ovaj luksuz se ne može kupiti,treba ga ispenjati i zaslužiti!!

Na obližnjoj livadici u zavjetrini ručamo i padinama Borovca, stazom markiranom čunićima kroz gustu borovu šumu silazimo na stazu koja vodi na Veliki Šibenik. Od naših kolega ni traga mora da su već sišli. Nailazimo na Skaline, predio s uklesanim i ozidanim skalama u stijeni,spomeniku trudu i radu težaka i pastira.U ritmu prirode prateći zalazak sunca siparom i kroz nisko raslinje spuštamo se opet do Miletinog bora pa u sam sumrak u Baškoviće gdje nas čeka druga grupa.

S ponosom se ogledamo po Biokovu zahvalni na još jednom divnom druženju s planinom. Do skorog viđenja Prijatelju!!!!


  31.12.2014, 11:42

  Momir Karabuva - Mošo

 

FOTOGALERIJA

Crna Gora 2017

  26 fotografija

 

FOTOGALERIJA

KG DP 33.480 m

  39 fotografija