+385 98 167 7859   •     sveti.mihovil.sibenik@gmail.com

Dnevnik 5. škole sportskog penjanja 2018


  22.10.2018, 08:19   •     Iva Knežević; Karlo Lokas; omislav Ban; Anđela Gracin; Valentina Štrkalj

 

,,Koncentrirajte energiju i marljivo radite. Odvažno se posvetite novim pokušajima. Nikada se ne pribojavajte hrabro zagovarati svoje stavove. Utvrdite smjerove kojima se želite kretati i čvrsto ih se pridržavajte. I to je sve". A.C.W.Harmsworth

 

 

3. vikend - Iva Knežević i Karlo Lokas

13. - 14.10.2018. 

Ranom zorom (7h!) krenuli smo na dugo iščekivan nam izlet na Baške Oštarije na Velebitu. Četiri sigurna auta, jedan nesiguran auto i jedan super kul bajker kreću na dug put. Nije prošlo dugo, već stajemo  u Stankovcima popiti kavu i uzeti hranu. Ekipa je bila malo neodlučna u vezi hrane koju ćemo pripremati, no sva sreća da imamo socijalnog radnika koji uzima stvari u svoje ruke i opskrbljuje nas mesom. Nastavljamo put.

Nakon 186 okuka i 3-4 kriva skretanja dolazimo do planinarskog doma Prpa, mjesto koje liječi dušu i tijelo. Oduševljeni prekrasnom šumom, po samom dolasku u dom, ekipa započinje priče kako ćemo sigurno plakati sutra na odlasku. Nakon kratke pauze krećemo na Filipov kuk, novootvoreno penjalište puno svježih i izazovnih stijena koje vas zovu da ih popenjete (Lokas, 2018.). Tamo srećemo iskusne penjače i u čudu gledamo kako se penju na nama još nemoguće smjerove. Odabrali smo dva lakša smjera i krenuli penjati (čekati). Svi smo se izredali na smjeru, uspjeli popeti na top rope, zašlo je sunce pa smo krenuli nazad u dom. I kreće zabava.

Male ruke opet su se složile, krenuli smo u pripremu hrane, napravili smo i gulaš i roštilj, najeli se, napili se, a sve ostalo je u magli, a i u dimu.

Sve u svemu vikend je bio odličan, sve osim kleptomanije, ali sada barem znam s koje strane familije sam naslijedila svoje bolesti.

_______________________________________________

Budimo se svi vrlo rano (08:00) za doručak koji nam treba za izazovan , ali također zabavan dan koji slijedi. Svako od nas se pokušava razbudit, ali uzalud jer smo preumorni od svih smjerova koje smo popeli i „konopa“ koje smo zamotali dan prije. Nakon što smo se svi razbudili smogli smo snage da krenemo... ručati  jedan od najboljih gulaša koje sam  ikad jeo s najboljim ljudima s kojim sam se imao priliku družit. Napokon dolazimo na penjalište spremni i puni ambicije da popenjemo zadani smjer. Svi su probali popeti smjer “ukapčanjem“ , ali rijetki su uspjeli...no ima vremena i prilika da se bude bolji. Napokon je došao red da se i  ja okušam u osvajanju smjera  za koji sam imao veliku želju da dovršim.

Došao sam do sidrišta imajući napraviti još jedan korak koji mi se činio nemogućim i u tim trenucima na pamet dođu riječi upućene stijeni  u riječima legendarnog Olivera:

                                              „ Što učinila si ti od života mog
                                             od života mog, od života mog
                                             zašto dala si mi ti samo praznu bol
                                             samo praznu bol, samo praznu bol“

Nakon što sam skupio hrabrost i odlučio kao što penjači kažu:  „vjerovati penjačicama“ napravio sam zadnji korak i ukopčao  se na sidrište. Izvaredan osječaj olakšanja i zadovoljstva koji ćete osjetiti u ovom prekrasnom sportu punom adrenalina. Za kraj se vraćamo u planinarski dom „Prpa“ gdje se družimo, pijemo kavu i na završetku pozdravljamo jedni s drugima radujući se slijedećem vikendu.

2. vikend - Tomislav Ban

6. - 7.10.2018.

Eto ga na,, prvi nas vikend je ostao iza nas,u nama i oko nas,,pun ljubavi,emocija,snage,hrabrosti,volje i dobroga drusta,i kao sto su i same to dobro objasnile nasa Valentina i Anđela.I tako prode nama vikend ipo di smo imali predavanja i vjezbanje ukopcavanja u nasem malom mistu di su nas posjetila i dva dobra bica jedno malo divije zvano KIKI i drugo mirno ka bubica zvano ZORRO ,,,,

I tako dode nama drugi vikend di smo tribali ici na Velebit,ali nas VAKULA i njegovi suradnici su odlucili (MINIRATI i POTOPITI) druzenje na Oštarijama,,I tako je pala odluka da idemo u Spk Lapis u Split,di nas je posjetila nasa dobra teta iz Australije,koja se vere i pentra po onim plocama kao da je Spiderman.Tu smo vjezbali ukopcavanje i pentranje na prevjesima sa nasim vridnim i postenim  uciteljima i asistentimaaaa,,,,srica nasa pa su i oni clanovi familijeee,,I tako prode nas prvi dan u vikendu i nas sedam je odlucilo jos unaprid dacemo ostati spavati u domu na KOZJAKU – PUTALJ.

Bilo je tu svega i svacega,,bitno da smo mi uzeli mesa,,aaaaa to sta nismo imali ni teca,ni pinjura,ni noza nicegaaaaa,,na kraju smo od toga nicega stvorili „svacega“ hahahaha,,(kad se male ruke sloze,sve se moze kad se hoce,a to znaci da smo jaci,kad se skupimo u zbor,)....I tako smo mi tu imali dobru dobrodoslicu od gazde doma koji nas je doceka rasirenih ruku hahaha, pekli smo meso na najcin gradelama na svitu i nije bilo ijacih od njih,druzili se lipo,smijali na najace hahaha i kisa je te veceri pala za tocno 12 minuti hahahaham,,uglavnom nas je potirala navrime leci,,,,,svi smo zaspali ka top,,,,ujutro smo se probudili, docekao nas je predivan pogled sa doma, ali je kratko traja,,,sa mora je doletilo nesto neobicno u obliku lancuna nije se prst vidia prid sobom, aaaal dobro mi smo bili ispo terace pa nas je koja kap uspila i pogoditi,,al nije bila te srice da nas opere do temelja haahaha,,i tako smo mi puni snage,volje i svega ostaloga se oprostili od doma Putalj i krenu li ponovo prema Splitu po najvecem nevrimenu, u Splitu je bia potop zivi, al smo i to uspili preziviti,,,,tu smo bili ista klapa sa Kozjaka, nasa vridna Goga nas nije previse tlacila pa smo brzo zavrsili sa vjezbanjem. 

Nakon toga smo otisli svi na neko pice,i posto je bio jako lijep dan zaputili smo se na Marjan gdje je pogled bio perfekno kristalan sjaj,,miris prirode u zraku,,i mnostvo trkaca,biciklista,penjaca,romanticara i drugih.Nakon toga smo se svi ka zaputili doma,al eto ogladnili smo mi neki pa svratili do SOLINA na neke cevape,kumpire i patke koi nije bilo,al bice valjda drugi puta hahahaha,,i etot naaaaa sve u svemu nesto smo naucili i lipo se proveli,,Sljedcei vikend idemo na Velebit,ako Vakula opet ne odluci minirati i potopiti sve prid sobom,,,,sve u svemu sve pohvale nasim uciteljima,asistentima i druzini ciloj,,mislim familiji ,,,,etot ga đavle vec smo do kraja dosli hahahahaha,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

1. vikend, nedjelja - Anđela Gracin

30. 9. 2018.

Klin se klinom, fažol stinom 😂

Eto nama i drugog izleta. Nakon kratkotrajnog spavanja, ipak ne fali energije. Sve pršti još od sinoćnje proslave sv. Mihovila u Alatima, koju smo između ostalog, začinili i s dobro začinjenim fažolom. 
Eto energije i veselog društva, koje je bez većih probavnih smetnji, spremno krenulo na put za Split. Nakon šta nas je predvodnik google maps uspješno doveo do kluba "Kocka", kao i svi uzbuđeni penjači jedva smo dočekali kavu, duvan i pekaru 😂.

Između ćakule, dima i malog makijata, začuje se glasno "ajmooo" naše Nur i trenutak nakon toga već smo razbacani po dvorani. S oduševljenjem gledamo te smjerove, razmišljajući, oćemo li ih ikad uspit popeti...Nikad se još nisam penjala na umjetnoj stijeni... izgleda teško, izgleda lako, izgleda...svakako...fascinantno.. jedva čekam probati! 
Nakon uputa naše instruktorice, oblačenja pojasa i provjere SVIH PET TOČAKA spremna sam se suočiti s tim čudom ljudske ruke. Osjećam se sigurno i unatoč punoj dvorani s prvim dodirom stijene ostajemo same, ona i ja. Glavom, nogama, rukama i zubima...malo po malo i došla sam do kraja. 
Dok čekam da Mario vikne "sidni", visina mi šapće "draga, smanjio sam djecu". Spuštam se doli dok ih gledam kako rastu, zajedno s mojom željom da pokušam osiguravati onog koji je slijedeći na redu. 
Jer ipak...penjanje u prirodi nije mi novost, ali penjanje po umjetnoj stijeni i osiguravanje, nešto su što sam danas pokušala po prvi put.
Nakon kratkih uputa Nurfide, koja mi je pokazala kako najbolje držati ruke, započeo je projekt "kako ne ubiti Maria". Iako mu nije bilo svejedno postati mojim pokusnim kunićem, ipak sam ga sigurno vratila na parket.
Unatoč velikoj želji da iskušam sve smjerove, morala sam se pozdraviti i požuriti na bus za Šibenik.
Iako mi je bilo teško otići i zamijeniti dvoranu s gladnim turistima (radna sezona još nije završena), veseli me pomisao na sve predstojeće izlete i avanture s ovim fantastičnim društvom...i onaj trenutak kad smo sami, stijena i ja.. 

1. vikend, subota - Valentina Štrkalj

29. 9. 2018.

Misli divljaju, emocije nadvladavaju…haaloo šta ja to radim!?

Prvo realno imam ogroman, divovski, orijaški,  gigantski, kako god ga nazvali,  strah od visine. Problematične previsoke piturske skale od nekih cca 180 cm su vrh svijeta iz moje perspektive.

Ali, ajd.. kažu da se sa strahovima treba suočiti! Vođena tom logikom di se nađem, ni manje-više nego u školi sportskog penjanja…

Večer prije nervoza, ali neka pozitiva...ja idem u avanturu života. Ja idem osvojiti „Himalaju“ ljudi, ja!!

Stigli smo, obukli se, poslušali sve korisne savjete tih divnih ljudi i trebalo je krenuti. Na uspon života, za neke kamenčić a za mene najviši vrh. Kao evidentno najlošija u grupi, em imam problem s kilažom, em s visinom (ne svojom) ali puna srca, puna želje, puna straha…

Nije mi cilj bio osvojiti smjer cilj mi je bio za neke mali a za mene preveliki, prva biljka na visini od nekih 5-6 metara (to su 3 dužine piturskih skala…OMG).

I PENJEM!

Uz ogromnu podršku, svih tih divnih ljudi koji su imali strpljenja za mene, koji su razumili moje strahove i bodrili me iz trenutka u trenutak. Bilo je straha, suza, mučnine, tijelo se treslo, ali je bilo Boga mi i volje (Iva hvala ti što si mi gore na stijeni dala podršku u meni najkritičnijem trenutku). Samo sam razmišljala o tome da ne odustajem i da vjerujem ... da vjerujem da ja to mogu, da vjerujem da me moji dragi Nurfida i Eugen dobro drže i da neće dozvoliti da se ništa loše dogodi, da vjerujem kao što je ostatak ekipe vjerovao da ja to mogu.

I uspila sam, uspila sam! Piturske su piece of cake! Možda je ovo bilo moje najudaljenije sidrište, možda nikad neću dalje od toga ali to sad nije bitno…

ŠPANAJ!

Idemo po prvi put doli! Ponos, srića, suze i veselje!   

p.s. Samo ljubav!

 

 
0
KOMENTARI:


 


HPK Sv. Mihovil, Šibenik   •   Bana Josipa Jelačića 28, 22000 Šibenik   •   OIB: 91280208813   •   IBAN: HR9824110061100026823   •   TEL: +385 98 167 7859   •   E-mail: sveti.mihovil.sibenik@gmail.com

Izrada i dizajn: MEDIAN kreativna rješenja