Dabarski kukovi su položeni u smjeru istok-zapad na sjevernom dijelu Baških Oštarija( Srednji Velebit) u dužini od 6-7 km, od Ljubičkog brda(kuk Laginac) na istoku do Bačića kuka na zapadu.Uz malo mašte Dabarski kukovi se doimaju poput okamenjenog dinosaura. Glava bi mu trebala biti Bačića kuk na zapadu, a prelijepi kameni šiljci koji se protežu prema istoku repni dio. Ti kameni šiljci koji izviru iz bujnog zelenila bili su cilj našeg današnjeg izleta.
Svibanjska nedjelja, prelijepi sunčan dan kao stvoren da nas 13-oro "mihovilaca" krenemo u avanturu otkrivanja onoga što Dabarske kukove čini dako posebnom destinacijom Srednjeg Velebita.
Na odredište, tj. polaznu točku izvor Kamenica povrh Stupačinova, stigli smo klupskim kombijem, jedva dočekavši da se iskrcamo iz pretrpanog kombija u koji se naguralo čak nas trinaest. Odmah na početku staza vijuga strmo kroz bukovu šumu i vrlo dobro je markirana. Na kukove Grabar i Pećicu ne idemo iako su u blizini. Dogovor je da prvo dođemo do Kize a onda ćemo procjeniti sposobnost družine za brzinu kretanja i ostalo.Požurujem društvo jer mi se čini da idemo presporo, a najteži dio tek slijedi poslije kuka Kiza. Pokazalo se da je moja bojazan bila bezrazložna, ekipa je kompaktna, orna i sposobna za napore koji slijede.
Dolaskom na Kizu, kuk koji položajem i visinom od 1278 m dominira tim dijelom, uživamo u pogledu na krajolik oko nas,.Sa desne strane, duboko ispod nas prostire se šumovita zelena dolina Crnog Dabra. Lijevo pogled klizi preko preko Stupačinova, travnate visoravni prošarane oazama njegovane šume, brežuljcima Badnjom i Basačom, sve tamo do morskog plavetnila u kojem se zrcale otoci Pag i Rab.
Pravilan kameni niz bijelih kukova ispred nas, omeđen bujnim zelenilom, podsjeća nas da moramo dalje. Spuštamo se prema Žutom kuku težim pravcem a koji je i zanimljiviji jer prolazi kamenom usjeklinom.Između Žutog i Vranjog kuka za većinu iznenađenje. Naime ulazimo u gusto zelenilo, takozvane Vrtove, pravi botanički vrt. Tu su zbog strmine i kamenih okomica postavlene sajle i klinovi.Malo usporavamo, ne toliko zbog težine staze koliko do želje da se ovjekovjeće trenuci fotografiranjem.
Ispod Vranjog Kuka, u bukovoj hladovini činimo dužu pauzu.Najteže smo prošli pa si dajemo oduška u jelu i piću.Mogli smo to i ranije, lakši bi nam bili ranci. Na Vranjem Kuku smo učinili zajedničku fotku, doduše bilo je malo tisno zbog prostora ali sve je prošlo ok.. Nitko nije iskazao želju da se popne i na sam vršak,nekih 5-6 m okomice. To je za specijaliste penjače. Nakon Vranjeg kuka staza kostantno gubi na visini, tek dolaskom na Široki se ponešto uzdižemo. Sa Širokog kuka gledamo Ravni Dabar, koji nam je kao na dlanu kojih 500 m ispod nas.Nekadašnja školska zgrada koja je danas pretvorena u planinarski dom svjedoći da se ovdje nekad živjelo u velikom broju.
Dolaskom na Butinovaču (1127m) završavamo našu "putešestviju" po Grebenu. Slijedi ugodan silazak preko cvjetnog proplanaka, na kojem se ističe cvjet irisa, do Premužićeve staze kojom tu prolazi jedan od njenih najlijepših dijelova. Zasjeli smo na samu stazu, izležavamo se. Na stazi je prava promenada.Deseci planinara prolaze stazom dolazeći iz pravca Alana ili sa Baških Oštarija. Nakon 2-3 km laganog hoda po Premužićevoj stazi, naglo prestaje šuma i staza izbija na Prpić dulibu. Sa lijeve strane nam se otvara pogled na cijeli niz kukova koje smo netom prošli. Dio nas, odlučuje da se popne na Badanj (1164m), brdo zanimljiva oblika koje se uzdiže nad okolnim dolinama i sa kojeg puca prekrasan pogled na sve šta smo danas prošli.
Na kraju smo svratili u Pl. dom "Prpa", gdje smo se uz crno velebitsko pivo dobro odmorili, sredili dojmove, a zatim krenuli kući.
01.06.2012, 11:02
Neven Magazin
