Polazak je bio u 8 i po. Vremenska prognoza povoljna. Na parkingu isprid bazena kiša – nepovoljna.
Kako je Katino iskustvo govorilo da će vrime biti lipo (a triba slušati iskustvo), potrpalo se nas 10 u kombi i krenilo prema suncu. Oko 9 i po smo stigli na Marjan, gdje nas je dočekao učitelj Denis, malo kasnije stigao je i Gogo, a još malo kasnije i sunce, nagrada šta smo preživili Dinovu vožnju. I tako, krenili smo s penjanjem.
Prvo smo penjali u sektoru C , 3-4 smjera kako je tko stigao, i mogao. Od tih mi je najzanimljiviji bio Kamino, koji smo skoro cilom dužinom prolazili kroz rupu poput dimnjaka, podupirući se leđima i stražnjicom( kako je kome bilo lakše i draže). Poslije toga, na Prevjesu svetog Jere vježbali smo absajl, spuštanje preko konopa pomoću par karabinera, spravice, gurtne i Prusikovog čvora (hvala bivšem razredniku Moši šta me naučio šta je Prusik).
Nakon toga spustili smo se niže u sektor B, gdje smo postavili još 3 smjera, jer nama školarcima nikad nije dosta. To su bili: Glatka iluzija (ime joj sve govori), Pantagana (stajala me oguljenih jagodica prstiju) i Sara (smjer s najvećim prevjesom i posljedično najljepšim ljuljanjem kad se padne s istog).
Oko 4 i po, umorni, osunčani, znojni i gladni, zaključili smo da je vrime za spremanje opreme i put kući. Još samo tradicionalna piva/kava pokraj autopraonice i to bi bilo to – naš 4.vikend 2.penjačke škole je završen.
20.10.2015, 10:25
Dražena Berović
