Pitanje znam li za jamu Mamet neizbježno je pri svakom razgovoru o speleologiji a moj odgovor svaki put otprilike glasi „znam, ali NE ZNAM još“. I eto, tri godine nakon što sam ušao u svijet špiljarije, došlo je vrijeme za posjet najpoznatijoj jami u Hrvatskoj.
Jama je poznata po skoku Felixa Baumgartnera, austrijskog B.A.S.E. jumpera koji je 2004. godine skočio s ruba jame, te nakon slobodnog pada od 140 metara, otvorio padobran i sretno sletio na dno jame. No, nije on jedini koji je popularizirao jamu, tu je još jedan austrijanac s hrvatskom putovnicom, tada sedamdesetogodišnji Ivan Trifonov koji je 2014. godine ušao u Mamet balonom. Razlog takvih pothvata su pogodne dimenzije jame, čiji je ulaz tlocrtnih dimenzija cca 60 x 70 m koji ide do dubine od cca 80 m gdje se jama počinje širiti u zvono koje završava s tlocrtnim dimenzijama dna od 130 x 270 m na dubini od 206 m. Jama zbog svojeg oblika ulijeva strah u kosti i iskusnim speleolozima.
Slušao sam tako razna iskustva u spuštanju u jamu u kojima su mi kolege opisivali kako je jama cijela osvijetljena dnevnom svjetlošću te se s ruba jame vidi dno te je potpuno drugačiji osjećaj spuštanja od klasičnih jama gdje se uglavnom spušta u mrak i ne vidi previše koliko je duboko. Napokon se i meni ukazala prilika za posjet Mametu točno na dan četvrtfinalne utakmice SP u Rusiji Hrvatska - Rusija. Članovima SO Velebita Domagoju Čajku i Filipu Škariću koji su organizirali izlet na Mamet priključili su se dvojica Mihovilaca; Jure Šarić i ja, koji sam također i član SO Velebita.
Jure i ja krenuli smo iz Šibenika u jutarnjim satima te se našli s velebitašima oko 8h u selu Muškovci koje se nalazi blizu Obrovca. Tu smo parkirali automobile, raspodijelili opremu i planinarili do ulaza u Mamet. Iako je srpanj mjesec kad bi trebalo biti prilično vruće, imali smo sreću da nas je putem hladila bura, a oblaci štitili od sunca, tako da uspon nije bio naporan i trajao je sat i pol otprilike. Svima preporučujem da odu planinariti makar do ulaza u jamu jer je put do jame atraktivan te se u blizini nalaze dva zanimljiva vrha; Ražovi kuk (742 m) i Vilenski vrh (922 m). Također u blizini se nalazi i jama Kameni div, koja je jednako atraktivna za posjetu, ali za to ćete trebati biti špiljari. Sam dolazak na ulaz jame pokazuje da su priče o njoj bile točne.
Jama pokazuje svoj karakter kroz impozantan izgled i veličinu ulaza koja ulijeva strahopoštovanje i budi laganu napetost. Za opremanje jame bio je zadužen dvojac iz Zagreba, a mi smo se psihički pripremali za ulazak drijemajući u hladu. Ubrzo nakon postavljenih prvih par sidrišta, sva četvorica našli smo se na polici, odakle počinje prevjes od 130 m. Iskreno govoreći, mene je na polici najviše uhvatila trema, jer u prevjesu nema stijena i nema psihičke varke za sigurnost. Iako sam nedavno u jami Burinka bio u sličnoj situaciji, nisam se mogao oduprijeti napetosti. Išao sam zadnji i gle čuda, strah je nestao. Vrtio sam se lagano u prevjesu i divio jami, okretanje umjesto straha pružilo mi je pogled na sve dijelove jame, iako s police dno izgleda veoma blizu, to je još jedna varka jame. Tek kada sam vidio kolege na dnu kao točkice, osjetio sam pravu visinu. Uz lagani spust našao sam se na dnu sa osmijehom na licu i zahvalnošću za iskustvo.
Pogled odozdo odao je svu ljepotu i raskoš jame, bio je to pogled za screen saver. Preostalo je još samo penjati, onaj psihički lakši, ali fizički malo teži dio. Uz svo uzbuđenje penjanje i raspremanje pošlo je prilično glatko i izlet je završio lijepo kako je i počeo.
A za idući put kada me netko pita o jami Mamet, imam spreman novi odgovor uz osmijeh na licu i lijepa sjećanja.
16.07.2018, 08:10
Hrvoje Petričević
