Četiri dana u Gorskom kotaru

Četiri dana u Gorskom kotaru

20 Mihovilaca od 30.4. do 03.05.2015. godine provelo prvosvibanjske praznike u Gorskom kotaru. Ponovilo se

Padne meni na pamet jednog dana da bi se moglo ići u Gorski kotar, malo pogledala datume i poklopilo se da je 1.5. u petak pa imamo produženi vikend. Izlet u BiH na piramide je već bio najavljen i skupilo se dosta ljudi ali sam svejedno predložila na sastanku izlet u Gorski. Na moje iznenađenje javilo se 20 ljudi....super mislim se i zovem Odesu da joj zapovidim da nas dvi skupa to odradimo, naravno uz pomoć Mate.  

Dogovorili smo se da polazak bude u četvrtak posli posla, da ne gubimo dane za planinarenje. Veselo društvo koje se potrpalo u 3 kombija krenulo je put Mrkoplja pa dalje za dom Jančaricu, 20 min vožnje makadamskim putem od Tuka. Došli smo po mraku, a najlipša vijest je bila da gore nema struje, morali smo poniti voštanice-divota.

U petak ujutro se išlo na Samarske stijene, sa 13 kilometra, strmim usponom kroz bukovu šumu do vrha Samarskih (1302 mnv), te smo se nakon toga uputili kamenim putovima prema Ratkovom skloništu. Staza je svima bila zanimljiva jer osim šta je predivna ima penjanja rukama, nogama, skokova, sniga, srušena stabla na sve strane.... eto nas kod Ratkovog, napokon ga ugledah uživo. Posebno je po tome šta je napravljen u polušpilji koja je ispod okomite stijene Šerpas. Posli smo završili na pivkanu u kafiću u Mrkoplju. Navečer gulaš i zabava u prostorijici od 6 kvadrata. Je nam lipo bilo, smijanje i zabava do sitnih noćnih sati. Detalje nećemo pisati, to ćemo usmeno u klubu, heh.

Subota, kiša. Ajme sve je natopljeno i propao nam je plan za Bijele stijene. Odlučili smo da nećemo ostati u kući nego ćemo bar provati doći do vrha Bjelolasice, Kula 1534 mnv. Zanimljiv uspon po blatu, lišću ali i poljima medvjeđeg luka kojeg smo malo i nabrali. Bilo je tu proklizavanja, pomaganja jedni drugima, guranja uzbrdo i sličnih situacija. Malo prije vrha dočekale su nas krpice smrznutog sniga, jak vitar i magla. Nije se ništa vidilo, a čitam na netu da je pogled inače na otoke Krk, Cres i Lošinj i neke okolne vrhove pa čak i slovenske. Ali dobro, bar smo se slikali na vrhu. Brzo smo pohitali nazad drugom stranom preko hrpta prema skloništu Jakob Mihelčić di smo marendali i zaputili se nazad prema našoj kućici do nas je dočekala juha i lešo meso. Ali neee, mi začudo nismo išli jesti nego smo produžili do Tuka pješke, pa na pivu u kafić u Mrkoplju. Malo smo se rasplesali na dobru domaću glazbu i nazad napokon na juhu koju nam je naša Branka skuvala. Spasilo.

U nedilju ujutro Mate nas je ranije sve podiza da se spakiramo i očistimo kuću. Oko 9 i nešto smo već si bili po kombijima na putu za Skrad u blizini kojeg je Zeleni vir i Vražji prolaz. Svi smo bili oduševljeni špiljom isprid koje je vodopad od oko 70ak metara i u kojoj se nalazi izvor, škljocali su aparati. Potom smo se zaputili stazom prema vrhu, preko tog genijalnog Vražjeg prolaza. Čudesno! Travnata staza vodi uskim kanjonom, na nekim mjestima su čak i sajle zbog uskog puta, a dolje teče brza rijeka. Prizori su prekrasni, zeleni, mekani i puni svakakvog ukrasnog bilja. Nakon manje od 2 sata eto nas na željezničkoj stanici u Skradu di smo se dogovorili sa vozačima kombija da će nas skupit. Naravno da je pala marenda, izvadilo se još par kili pancete, kulena, sira i čega već....jer ipak do Macole ima punih dva ipo sata voženje, ko bi izdrža.

Iznenađujuće ugodna 4 dana sa prekrasnom ekipom, zdrava zafrkancija i uživanje u kućici bez struje. Bilo je i par novih školaraca koji su se odma dobro uklopili i nisu nas se pripali. Nadam se da ćemo ubrzo opet put Gorskog kotara da prođemo i Bijele stijene, eto imamo razlog da se vratimo i to u većem broju jer se vijest o genijalnom izletu već sugdi proširila, na stotine slika je po internetu. Svi smo se vratili kući sa osmijehom na licu, šta je najvažnije.


  06.05.2015, 11:53

  Antonia Viljac

 

FOTOGALERIJA

Crna Gora 2017

  26 fotografija

 

FOTOGALERIJA

KG DP 33.480 m

  39 fotografija