Prošlo je već neko vrijeme od izleta,a meni svakoga dana po nekoliko puta misli odlutaju na Dinaru točnije na Šlime i Klečare. Pomislim ima li naših tragova još gore ili su se pretvorili u vodu i kliznuli s planine u kakvu rijeku pa dalje u more.
Prognoza za taj dan bila je dobra ali kad smo nas trojica parkirali auto povrh izvora rijeke Cetine oblaci su se omotali oko Lišanjskog vrha, nepomično i lijeno sjeli na njega i pokušavali nam dati do znanja da im se odozgo baš nikuda ne da. Mi nemamo neki zadan cilj pa ćemo se penjati dok nam bude po volji i guštu. Kroz ograde i nisko raslinje brzo dolazimo do Preočkih dolaca gdje je napušteno seoce i gdje počinju prve krpe snijega na kojima, onako iz zafrkancije vježbamo zaustavljanje u slučaju odsklizavanja niz padinu. Snijeg je tvrd što nas veseli jer će na strminama koje nas čekaju biti lako hodati. Kako smo se penjali tako su oblaci na vrhovima nestajali da bi se,kada smo izašli na zaravan Rupe, na kojoj se nalazi istoimeno planinarsko sklonište skroz rasplinuli. Na toplom suncu ispred skloništa odmaramo s pogledom na Glavice te uskoro krećemo na uspon stazom koja vodi na Lišanjski vrh.
Padina Solila cijela je prekrivena smrznutim snijegom pa stavljamo dereze, a naš uspon biva zanimljiviji. Zvuk dereza koje drobe snijeg i sigurnost koju nam pružaju,usponu daje novu dimenziju, dimenziju slobode u beskrajnom prostoru koji svakim našim korakom postaje sve veći kako se otvaraju novi vidici. Iza prijevoja izranjaju novi snijegom prekriveni i suncem milovani vrhovi,dok se dolje na jugu zrcali more. Među nama je radost postojanja, sada ,tu u ovom trenutku na ovom mjestu na ovoj planini čiji smo neraskidivi dio.I nigdje ne bi htio biti sada doli ovdje ,ne bi se mijenjao ni sa kim jer carstvo ove snježne planine je moje i ja sam njen. Ljepota oblika koje snijeg,vjetar i sunce stvaraju ,onako,slučajno iz čistog hira najljepše su skulpture na svijetu koje nema niti jedan muzej niti jedna galerija,skulpture koje nadahnjuju i uče da život nije ravna ploča već nepregledan reljef načinjen iz miliona linija i krivulja koje se stapaju u fantastičnu cjelinu.
Odabir puta je proizvoljan pa tako raštrkani po snježnoj padini idemo desno te izlazimo na vrh Slime ili Šlime (1762m/nv) gdje smo hipnotizirani pogledom na snježno prostranstvo Bosne i Hercegovine. Osjetila žele upiti sav doživljaj te se on projicira kao krik u bjelinu i nestaje pa ponovo krik pa ponovo tišina. Trenutak savršenstva ,apsolutni balans emocije i tijela, trenutak kada bi mogao i prestati disati i ništa mi ne bi nedostajalo.
S naše desne strane prepoznajemo dva vrha, Klečare i odvagnuvši vrijeme i brzinu hoda odlučimo se ići do njih. Put inače vodi kroz klekovinu ali je mi vidimo samo u tragovima jer je sve prekriveno debelim snijegom tako da hodamo po grmovima. Spuštamo se u podnožje prvog vrha gdje nailazimo na drvenu nastambu zametenu snijegom,ostatak iz prošlog rata i nastavljamo dalje sa usponom te za dvadesetak minuta izlazimo na prvi vrh (1848m/nv).
Troglav, Velika Duvjakuša, Jankovo brdo, Lišanjski vrh, Bunjevačko brdo, Veliki bat i još mnogi vrhovi tu su na dohvat ruke.Promatramo bjelinu ne bi li negdje ugledali nekog. Ne, nema nikoga, sami smo mi i Dinara. Laka koraka nastavljamo lijevo na drugi vrh. Uz krasne vidike jedemo i promotrivši krajolik biramo put za povratak. Slime gdje smo bili prije jedan sat sad nam je na jugu i desnim obronkom s vrha spuštamo se, malo trčeći malo klizajući u dolinu iz koje uspon vodi ponovo na Slime gdje nailazimo na naše stope i zatvaramo krug. Stojimo još malo na vrhu,ne da nam se nazad nekako nam se teško rastati.
Kako se spuštamo u podnožje tako se na vrhove za nama opet navlače oblaci kao da je planina danas samo nama dopustila da budemo dio predstave, a onda opet navukla zastor do novog susreta.
ZA ONE KOJI NE ČITAJU ČLANKE!!!!
TURA: CETINA-RUPE-ŠLJEME-KLEČARI-ŠLJEME-CETINA
VISINSKA RAZLIKA: 1300 m/nv
UKUPNA DULJINA: 20km
VRIJEME HODA: 7 SATI
TEŽINA: SREDNJE ZAHTJEVNO
LJEPOTA: 10/10 I MALO VIŠE
LJUDSTVO: 3 JARANA
31.03.2015, 13:49
Momir Karabuva - Mošo
