Prijedlog Jelene Škorin da uspenjemo vrh Sv. Jure, sam prihvatila tek kada je kazala da je staza kroz šumu. Nikada nisam poželjela ispeti taj vrh: cesta za aute do vrha, radiotelevizijski repetitor, blizina civilizacije … No, sada je on na redu, zapovijeda Jelena, iza Bukovca kojeg smo prije dva tjedna ispeli. Jagoda i ja se slažemo, psić Toto je najsretniji.
Autocestom do izlaza Šestanovac, mjesto Zagvozd, 3km do naselja Milići otkuda počinje i staza. Nema križanja, staza vijuga kroz nisko raslinje a zatim ulazi u šumu visokog graba. Gazimo debele naslage otpalog lišća, jutarnji zraci proviruju kroz ogoljene grane stabala, sve to ublažava težinu veoma strme, okomite staze. Kratka pauza na proplanku, mala ravan na Očijeski, kod tri bunara i tri kamenice. Još jedan ostali trag nekog drugog svijeta kojeg smo uspjeli žrtvovati modernom dobu… Staza nastavlja uspinjući se šumom do ravni okruženom ponikvama. Tu se otvara vidik na greben koji vodi do vrha. Prolazimo ponikve, vrtače i bočno se uspinjemo grebenom do željezne ograde koju treba preskočiti i eto nas na vrhu, drugom po visini u HR, Sv. Juri. Na to nas odmah podsjeti hladan vjetar i potraga za jaknama.
Zatim dolazi nagrada za tri ure penjanja: čaroban pogled na nestvarnu ljepotu svega što oko može vidjeti. Bezbrojne ponikve kao da su se valovi nevere zaustavili i skamenili. Vošac strši iz mora, koje se prelijeva preko bezbrojnih otoka Bračkog arhipelaga dodirujući rubove Hvara, zatvarajući čaroban krug. U daljini se naziru planine Čvrsnica, Kamešnica, Maglić, Čador… Dolje se prostire Imotsko polje sa svojim špiljama, zrcali se Buško jezero, a uzdiže Mosor, Omiška Dinara, Kozjak. Bijeli se vrh Svilaje ...
Može li išta ispuniti dušu kao ljepota prirode i osmjeh djeteta!
10.11.2015, 07:25
Maca Crljenak
