Jamski sustav Kita Gaćešina - Draženova jama

Riječ dvije o spajanju

Spajanje dvaju  speleoloških velikih speleoloških objekata uvijek je san svakog spelunkerskog entuzijasta. Atmosfera koja vlada pri ovakvom događaju je dobro opisana u člancima o preronjavanju sifona u Panjkovom ponoru, na hrvatskim ekspedicijama u Španjolskoj i Albaniji ili u novije vrijeme Tamnice-Crvenkuše- Suhog Rumina, izvora Vrbas i Velikog vrila – Pećina  i mnogih drugih.

U srijedu popodne (8. listopada 2009) zovnuo je telefonom Ante Sušić i veli da je ekipa na Crnopcu proklesala prolaz na 130m dubine u Draženovoj puhaljci i da su se spustili još 70-tak metara i ostali na kliskoj polici bez špage. S obzirom na dubinu i položaj mogli bi biti u Kiti kod onog istočnog kanala. Veli da jama baš ne šeta nego pravo dolje. Došle tako i koordinate i stavimo to u compass i stvarno – pozicija usred spleta kanala koji radimo zadnjih 15 mjeseci. Zovnemo Bernija na Crnopac i eto još jednog detalja – u vertikali jako curi, voda prska i za čas si mokar. Taj podatak se poklopio s onim prvim tako da smo zaključili da bi spoj mogao biti u vertikali ispod samog bivka. Aida me brlo brzo nagovorila da krenem na Crnopac, a ona u času i sama odlučila poći. U sat-dva se složila ekipa od sedam ljudi iz Mihovila i Promine i tako u četvrtak preko Drniša za Gračac i dalje na Crnopac. Okretište zakrčeno autima pristiglih speleologa zagrebačkih, riječkih i pulskih registracija. Berni i Ros strpljivo čekaju. Pada dogovor da će Antun Vukičević, Ivana Došen (SO Promina), Aida Barišić. Marica i Antonija Mihaljević (SO Sv.Mihovil) kroz Kitu do Šerihije i mjesta pretpostavljenog spoja, a ostali kroz Draženovu. Dogovara se i vrijeme povratka ako ne dođe do spajanja (18,00).

            Penjemo se preko Marinove jame, Oza, Pužjak, Zlatnih godina do ulaza u Draženovu puhaljku. Pred jamom se slaže ekipa: Bernard Bregar, Robert Rosić, (SO Željezničar), Dalibor Reš, Vlado Špehar (SU Estavela), Damir Slatinac (SKOL), Željko Vukušić (SO Promina), Teo Barišić (SO Sv.Mihovil). Berni ide naprijed, ja za njim kao prepoznavač poznatih dijelova, pa Ros, pa Bure, Mrgud i onda crtači Slac i Reš. Ulaz je uzak, hiltan u prvom metru, no najgori je l-profil gdje se iz potrbušnog položaja prelazi u vertikalu. Dolje sam prošao jedva iako ne skidajući ništa od opreme sa zebnjom u povratak. Mislim da nisam bio jedini. Slijede lijepe i jednostavne vertikale, čista stijena, malo jezero sa prečkom i u čas smo na -130 gdje je dan ranije proklesan prolaz. Slijedi još dvadesetak metara, uzan ulaz u vertikalu i onda 66 metarska vertikala. Berni traži mjesto za razbiti vertikalu no sve je puno gline tako da se spušta u komadu. Na maloj polici gdje su zadnji put stali navezuje novo uže i spušta se slijedećih 7-8 metara do dna sa kamenim blokovima. Idem za njim i dolazim do police. Na maloj klizavoj polici iznad vidim dvije rupice i čini mi se da bi se tu mogla ugurati gurtna no nisam siguran da prostor između rupica nije samo glina pa napuštam tu ideju. Dolje Berni veli da je on jednako razmišljao. Malo dalje skok u novu vertikalu od 20-tak metara. Spuštamo se brzo dolje, šetkamo petnaestak metara. Nema tragova, sve nepoznato,  kvragu nije moguće da ćemo morati natrag istim putem. Bauljamo, vraćamo se natrag do glonđi i odlučujemo  prečiti prema jednom prozorčiću s druge strane dvoranice. Između uobičajenog helopanja razabiremo neki novi. To mora biti ekipa u Kiti. Ubrzo razabirem Antonov jasni „helop“. Ekipa iznad nas vrišti . Gdje ste ? Zvuk odzvanja u vertikali. Nemoguće je odrediti smjer. Berni se muči s teškom bušilicom i nastavljamo prema prozoru. Slijedi novi urlik. Stanite. Gasi svjetlo. Aida koja je bila treća u kitaškoj grupi na moment je kroz malu rupicu vidjela svjetlo. Bure kod nas na polici poviruje u jednu od one dvije rupice kroz koju smo htjeli gurati gurtne i vidi Aidu gdje visi u vertikali 3 metra od sebe. Berni se skida sa prečke i brzo ide gore s bušilicom . Guraju uže kroz  rupicu i Anton se služi njime za navući se bliže na rupicu. Berni se sidri i konačno se i Mrgud koji već sat vremena visi na sidrištu može spustiti. Slijedi širenje rupe s obje strane. U prvi mah ne prolazi ni pola litrena bočica bakinog preparata koju je Anton ponio da proslavimo spoj. Rupa se pomalo širi. Stižu i ostali. Nakon Rosa i ja mlatim kladivom. S puhaljkine strane je vlažno, pršti voda i treba se mijenjati na kladivu. Na rupi otklesavamo zadnje dijelove koji će ići lako i tu sad može proći bilo tko. Provlačim se kroz nju, stižu Slac i Dado, pucaju se prve fotke spoja. Rupa je petnaestak metara od bivka . Pokraj tog mjesta smo prošli već desetine puta. Nevjerojatno. Kao paralelni svjetovi. Iz bivka miriše juhica. Nakon pola sata već postaje hladnjikavo i čim smo se prikupili prve grupice kreću prema izlazu kroz Kitu Gaćešinu. Ekipa iz Kite se također odlučuje za povratak radi onog neugodnog suženja na ulazu u Draženovu puhaljku i vode u prvoj donjoj vertikali. Iz Kite izlazim prvi i žurim kroz noć natrag šumskom vlakom i piljčanom stazom na ulaz puhaljke po svoje i Burine stvari. Na parkiralište stižu Ana , Bakša, Vjetar i Tea. Ana je dovukla malu torticu za proslavu spoja, no ubrzo i oni  po sidrištima preko ekipe na ulaznoj vertikali ulaze na novo istraživanje. Na parkiralištu konačno svi umorni i sretni što nam je Crnopac priuštio ovaj nezaboravni dan u životu.  

pogled u spoj iz KG                                                               foto: Teo

Dado ( sa speleonewsa)

aida wrote:
> Svekoliko speleološko pučanstvo jedna potvrđena vijestica

> Jučer, 08.10.2009. na Dan neovisnosti RH, potvrđeno je da se Draženova
> puhaljka spaja na Kitu Gaćešinu. Oni koju du došli iz DP izašli su

Kita vise nije sama!!
Dubina sustava ce biti preko 500m (drazenova (ipak) jama je oko 50m visa), a o
tom kad decki sinhronizirjaku komade milimetarskog papira (to smo crtali na
staromodan nacin, kompas i milimetar papir, stash...) i kompletiraju natzrt.

Ovo ce uskoro biti najveca traverza u hrvatskoj!

Djir i izlaz kroz Kitu je bio superrrr! Hvala Barisic family &
sibensko/drniskoj ekipi!

Muda L. postaju XXL, kamen pada ispod 500 takodjer

 pred ulazom u Draženovu puhaljku                                     foto:Slac

Teo (sa speleonewsa)

Ekipa bog!

Ja sam se nadao da ćemo se u nedjelju naći na okretištu pod Kitom ili
negdje u Gračacu na pivu. Nakon što smo izašli kroz Kitu ja sam se u
petak navečer vratio s Blankom Lučić i do bivka smo došli pola sata
nakon što ga je napustila ekipa iz Draženove jame. U subotu smo
Blanka, Tea (Selaković) i ja prebacivali dio opreme prema Makiti i
prečili nastavak Makramea. Ana, Bakša i Vjetar su za to vrijeme
napravili najtežih 20m duljine u Kiti iza Eliminatora. U noći subotu
na nedjelju je žestoko proradila voda na vertikalama, no to smo
očekivali i nije nas smetalo. Voda se sad krenula slijevati i kroz
novu rupu iz Draženove jame u Kitu. Vjetar i ja smo bili u radnjacima.
Vjetrova kordura  je na krpanju , a ja sam svoju zaboravio na sušilu i tek smo
se malo smočili na izlazu gdje nas je oko 14,00 sati dočekalo sunce.
To je najveća prednost rada u Kiti, da uvijek ima posla i ne ovisiš o
vremenskim prilikama osim dubokog snijega. Tako ti ne propadaju
produljeni vikendi.
Kitaška ekipa je skupila novih-teških 108m duljine i uskoro ćemo tome
pridodati metre iz Draženove jame.
Bio je to lijepi vikend i još sam pod dojmom lude priče o spajanju i
napredovanju Muda labudovih. Radosni događaji na Crnopcu su unijeli
dašak optimizma u pošemeren sustav špiljarskih vrijednosti, ali i
pokazali da smo svi koliko nas ima mali prema onome što nas tamo još
očekuje. Mladi, uporni, lucidni, novi Ž-ovci Berni, Ros, Ruđer, Slac (SKOL-ovac),
Ante i ostali su zagrizli u puhaljku pokraj koje su prolazile desetine
speleologa i u par mjeseci ostvarili povijesni događaj - traverzu kroz
koju će nakon što ju se još malo pripremi i proširi proći u budućnosti
hrpetina speleologa.

Pozdrav. Teo.

 U Draženovoj puhaljci                                                        foto: Slac

http://public.carnet.hr/speleo/crnopac/index.html#SpojKGDP