MARKACIJA PLANINARSKE STAZE

Mirkovići-PL.dom Brezovac-Dinara

22.06.2010.g.

Na sastanku kluba često se potezalo pitanje kad ćemo markirati stazu od zaseoka Mirkovići pa do planinarskog doma Brezovac na Dinari. Lipanj je možda idealno vrijeme za to, pa smo se odlučili da te nedjelje 06.06.2010.g. ipak prvo „bacimo đir“ , pronađemo zapuštenu, davno markiranu stazu i izvršimo predmarkiranje kako bi nam sljedeći put markiranje bilo točnije, preciznije i lakše.

 Ekipa u sastavu: Bore, Živana, Sanda,Dijana, Kojo, Tome, Marica i ja u tri auta preko Knina prema Kijevu, skretanje prema selu Slavići, pa dalje makadamom do stare škole u zaseoku Mirkovići gdje ostavljamo automobile i krećemo u akciju.

Dijelom puta hodali smo makadamskom cestom, pa skrenuli desno blagom kosinom obraslom rijetkom makijom gdje su nas bunile brojne čobanske staze koje su se križale i „mrsile nam račune“,pa smo se rasporedili „naširoko“ dok nismo pronašli staru i zapuštenu marku po kojoj smo krenuli dalje. Cilj nam je za prvo bio uzvišenje obraslo šumom-tzv. Tomin nosić.

Tome i Marica predmarkacijskim sprejem obilježavali su put, a mi ostali micali smo slomljene grane, čistili stazu uz dogovor da za sljedeći put donesemo pile, sjekire i kosirače kako bi mogli očistiti zapuštenu stazu. Nakon otprilike  4 sata uspona  stigli smo do doma u kojem nas je dočekalo veselo društvo iz „pink busa“.Nakon odigrane partije balota i malo opuštanje, prošetali smo do „posljedjne šanse“-impresivnog stabla kod kojeg su padale lude fotke, nakon čega nam je spust do Mirkovića bio veseo i zanimljiv, a putem smo ostavljali naslagana kamenja, sprejali poneki kamen i stablo kao bi se sljedeći put lakše orijentirali i napravili posao kako treba.

Dakle, za za 2 tjedna od predmarkacije 22.06.2010 g. -11 klubaša (Bore, Mate, Stipan, Tome, Dečko, Živana, Dijana, Zoja, Valentina, Nada i ja) u 5 sati smo se  ukracali u kombi i jedno auto i put Knina. Dogovor je da jedna ekipa (Tome, Nada, Valentina i ja, a kasnije i Mate koji je vratio kombi u podnožje) markiramo iz Mirkovića prema gore, a ostatak ekipe Mate kombijem vozi do doma i oni odozgo markiraju do mjesta gdje ćemo se sastati, a to će najvjerovatnije biti šuma poviše Tomina nosića. Tako je i bilo.

            Ja ću ispričati svoj dio priče tj. markiranje „odozdo“. Dakle, naoružani sjekirom, piturom i pinjelima rasporedili smo boje i krenili. Ovaj put je bilo puno lakše jer su nam predmarkacije jako olakšale započeti posao, pa smo lako našli stazu koju je trebalo obilježit. Tome je ko ratnik ispred nas mahao sjekiricom i čistio prolaz, a mi cure smo „crtale“ crvene-bijele marke. Našao se kasnije doduše i pokoji euro J . Bilo je u početku i „plačljivih“ marki jer se pitura cijedila sa svih strana, al kojem početniku se greška ne oprašta??? Osim toga, iako smo ušli u prvi dan ljeta, bura je nemilosrdno derala kako u podnožju, tako sve gore prema vrhu, al nismo se dali omesti. Cijelim putem iz sela pratila su nas dva psa-ogromna, al mlada i zaigrana šarplaninca koji su nam se željni igre zabivali u noge i prolijevali pituru. Al i njima je oprošteno!

            S brojnijim ostatkom ekipe našli smo se na dogovorenom mjestu, pa smo se zadovoljni učinjenim poslom vratili po „našim markama“ do stare škole u Mirkovićima gdje smo na improviziranom stolu slatko pojeli meso koje su nam naši roštiljari Stipan i Tome majstorski ispekli.

            Eto dragi planinari, sad imate friško markiranu stazu Mirkovići-Brezovac-3 h, pa put pod noge i uživajte u našoj moćnici Dinari